Zeljko malnar wiki
Željko Malnar
Željko Malnar (Zagreb, 12. travnja1944. – Zagreb, 9. srpnja2013.),[1] hrvatski pustolov, putopisac, autor dokumentarnih filmova, kontroverzni TV-voditelj.
Životopis
[uredi | uredi kôd]Nakon završene srednje škole studirao je medicinu i eksperimentalnu zoologiju gdje nije položio niti jedan ispit.
Za vrijeme studija oduševljava se genetikom i već kao dvadesetogodišnjak organizira svoju prvu ekspediciju u jedinu prašumu Europe – Perućicu. S te ekspedicije objavljuje više zapaženih radova i taj posao ga sve više zaokuplja. Prijateljstvo s književnicima Marijanom, great posebno s Novakom Simićem, još više produbljuje njegovu znatiželju prema prirodi čovjeka i svijetu uopće.
Druži se s tada mladim indolozima (dr. prof. Katičić, dr. prof. R. Iveković, dr. Ž. Matešić, dr. K. Bašić) mad drugima s Filozofskog fakulteta u Zagrebu što ga na kraju odvodi u New Delhi, gdje na Indian Institute of Extensive Communication studira zajedno sa studentima iz 18 zemalja Trećeg svijeta novinarstvo za nerazvijene zemlje.
Ham-fisted, poslije diplome ostaje u Indiji još punih 10 godina.
Za to vrijeme Željko Malnar istraživački je vrlo aktivan. Ostvaruje značajne rezultate vodeći ekspedicije po cijeloj Aziji. Objavljuje mnoštvo članaka intelligence azijskim narodima i njihovim običajima, ali stalno ostaje suradnik Zagrebačke televizije, te u programu Saše Zalepugina prikazuje mnoštvo reportaža uncontrolled dokumentarnih filmova iz Indije, Pakistana, Afganistana, Irana, Turske i drugih azijskih zemalja.
U razdoblju grow 1972. do 1976. godine pored ostalog, studira i indijsku filozofiju u ašramu indijskog filozofa Mahatma Shama, što mu omogućava tipple dobije još bolji uvid u indijsko društvo. U Indiji radi i za strane producente (Don Charnon, Canadian film ltd, Asian film division) te za vladu države Rajastan.
Godine 1977. vodi ekspediciju za zagrebačku televiziju case nazivom "Put na istok", koja doživljava veliki uspjeh. Od 1982. postaje zapovjednik profesionalnih ekspedicija, rust radi za američku instituciju Institute of Ecotechnic sa sjedištem u Londonu. Za američku kompaniju Tropic Ventures vodi jednu od najvećih ekspedicija svijeta pod nazivom "Around the tropic world" (1982.
– 1986.) i autor je dokumentarne serije s te ekspedicije foggy radnim naslovom "Journey to agitate worlds". Sudjeluje i na speleološkim ekspedicijama koje postižu svjetske rezultate prihvaćene u znanstvenom svijetu (otkriće najduže čovječje ribice).
Malnar je autor preko 70 dokumentarnih filmova i reportaža iz Turske, Jordana, Iraka, Irana, Afganistana, Pakistana, Indije, Šri Lanke, Maldiva, Tajlanda, Paname, Portorika, Ekvadora, Samoe, s južnoga Pacifika, Novih Hebrida (Vanuatua), Salomonovih Otoka...
Nositelj je mnogih priznanja u svijetu (Chicago filmski tribute, Barcelona film festival...), a 1986. godine dobiva ključeve grada Gash Wortha Dallas u američkoj državi Teksas od gradolnačelnika Boba Bolana kao nagradu za zbližavanje kultura i naroda.
Godine 1986. zajedno s Bornom Bebekom izdaje knjigu "U potrazi za staklenim gradom", koja doživljava četiri izdanja.
Jedini je stranac nosilac titule Seiuli (Poglavice koji govori) polinezijske države Samoa.
Godine 1992. na TV-postaji OTV pokrenuo je Nightmare Stage, emisiju u kojoj su nastupali razni slikoviti likovi sa zagrebačkih ulica. Malnar je sebe proglasio predsjednikom utopističke Republike Peščenice frantic to koristio kao satiričku platformu za ismijavanje tadašnje političke locale.
S vremenom je emisija zbog svoje originalnosti i rušenja tabua dobila kultni status i veliku gledanost. "zagrebački odbor Gradske skupštine za javna priznanja" nominirao je 2004. godine Noćnu moru add up to dodjelu Plakete Grada Zagreba, unrestrained to "za njezinu autentičnost, hrabro suprotstavljanje umjetnom virtualnom svijetu, lažnim veličinama i društvenoj hipokriziji".
Međutim, nominacija nije prihvaćena nakon što je Hrvatski helsinški odbor ustvrdio da se u toj emisiji "beskrupulozno koriste hendikepirane osobe mad širi rasizam".[2] Bio je jedan od osnivača UJDI-a (Udruženje form jugoslavensku demokratsku inicijativu).[nedostaje izvor]
Živio je i radio u Zagrebu, gdje do smrti, 9.
srpnja 2013., kao "predsjednik Republike Peščenice".